Oprosti sto nemam dovoljno snage da platim ovo pice i okrenem ti ledja zauvijek / Nazalost nisam rodjen pod carobnom zvijezdom i nemam karakter kakav prizeljkujes da imam / I uzalud trud, uzalud potroseni sati na meditaciju, kontemplaciju i samoobmanu / I dalje sam ja ono isto neobuzdano bice, djecak na cijem dlanu pociva svijet / Djavo je kriv, on izvrce stvari, navlaci krinke, zavodi zene i sipa nam koku u caj / Moj najodaniji frend zavlaci ti ruku pod suknju dok ja sviram toplim tijelima uljuljkanim u trans / O ljubavi pricam, o snazi pod cijom vlasti plesu sveci i ubojice, zagrljeni / Samo jos luzeri sjede dok njihove zavidne duse izdaleka motre moj raj