Šumske vile ostaviše te,
Vjera nova otjerala te,
Božanstvo svoje ti napuštaš,
Duša tvoja prognana je!
Uz potoke gorske sada bježi,
Jer u noći ovoj svetoj metom postaješ.
Pod gustim granjem crnim,
Lanac tvoj sa križem nestaje,
Ti, što poput baklje svijetliš
Koji u vučjem oku oganj jesi...
Hramovi nesvjetlosti niču,
Dok sjena tvoja hladna
Pod kamenim idolom iz davnina kleči,
Pod njim rune mudrosti urezane
Tako drevne su i tužne...
Snaga ognja Peruna neka srce grije ti,
Gdje vuk i sokol poganski gnjev p***ose,
Zora ponosa i slave uskrsnuti će,
Dok Bijela rasa na Irij pohodi, časnoga duha
Ti, što poput baklje svijetliš
Koji u vučjem oku oganj jesi...''
Vjera nova otjerala te,
Božanstvo svoje ti napuštaš,
Duša tvoja prognana je!
Uz potoke gorske sada bježi,
Jer u noći ovoj svetoj metom postaješ.
Pod gustim granjem crnim,
Lanac tvoj sa križem nestaje,
Ti, što poput baklje svijetliš
Koji u vučjem oku oganj jesi...
Hramovi nesvjetlosti niču,
Dok sjena tvoja hladna
Pod kamenim idolom iz davnina kleči,
Pod njim rune mudrosti urezane
Tako drevne su i tužne...
Snaga ognja Peruna neka srce grije ti,
Gdje vuk i sokol poganski gnjev p***ose,
Zora ponosa i slave uskrsnuti će,
Dok Bijela rasa na Irij pohodi, časnoga duha
Ti, što poput baklje svijetliš
Koji u vučjem oku oganj jesi...''