Nećeš nikog jer on ti pruža sve,
prave riječi što utažuju ti glad.
One mame te, bude neku strast,
njima vjeruješ, duguješ im mrak.
Poput svjetla što gasi se pred kraj,
tvoje biće sad nema više sklad.
Okus promjena, tjera li te da
mjenjaš navike, pobjegneš od sna.
Jer što te dotakne,
Vremenom, mijenja te.
I gdje su nestali ljubavi,
gdje su otišli ljubavi?
Svi koje kriviš za to što jesi,
svi koje kriviš za to gdje si sad.
Jer ima nešto drugačije...
poput svjetla što gasi se pred kraj,
ne znaš kako sad slušati svoj glas.
prave riječi što utažuju ti glad.
One mame te, bude neku strast,
njima vjeruješ, duguješ im mrak.
Poput svjetla što gasi se pred kraj,
tvoje biće sad nema više sklad.
Okus promjena, tjera li te da
mjenjaš navike, pobjegneš od sna.
Jer što te dotakne,
Vremenom, mijenja te.
I gdje su nestali ljubavi,
gdje su otišli ljubavi?
Svi koje kriviš za to što jesi,
svi koje kriviš za to gdje si sad.
Jer ima nešto drugačije...
poput svjetla što gasi se pred kraj,
ne znaš kako sad slušati svoj glas.