Ja imam mišljenje jel darežljivo ga dijelim,
svi silama se trudim neodrždat ga cijelim.
Pa dijelim mišljenje to mi je radoznalo
na dijelu koji ga rastavlja malo po malo.
A moram priznat to me vrlo okupira,
pa svako mišljenje dobro prostudiram.
Pa svako mišljenje uokvirim, uvrat ga stavim,
da se ne pokvari, brzo ga zaboravim,
al valjda starim jer ko uopće mari
za te jeftine stvari.
Pratim šta je IN, nebih da se izdvojim,
no ponekad dvojim što me čini svojim,
pa razdjeljujem mišljenja, u tome jesam odličan,
ti dam ti dam ti dam, tu plastično običan.
Općenito ja puno razmišljam o mišljenjima,
a to traje pa mi ne preostaje
dovoljno vremena za stvoriti vlastito mišljenje
i stav al to nije ni bitno,
od nemanja mišljenja nije strada niko,
samo manjina slučajno i to je bia film.
Mislim, dakle jesam nisam,
siguran dal jesam nisam, jesam nisam,
to nemogu opisat, steglo u grudima, nemogu opisat.
Promatram stavove, i desne i live i centralne iz mentalne perspektive. Pa ih biram za taj dan, jedan po jedan, te dnevnik pomaže jer to neznam sam. Jednom sam čak intenzivno razmišljao o tom da imam neke čvrste stavove, da ih ne minjam za nove barem dan dva, al to bi bilo čudno, mislim toliko dugo. A gdje bi ih držao, mislim na stavove, a držat se za stavove poremeti mi planove. Puko bi na šavove, jer definitivno imat mišljenja i stavove nije perspektivno. Ovako je fino, ovako je bolje, od mišljenja i stavova imam samo glavobolje. Kad razmislim malo i nije im isto, tamo gdje je misliti i srati jedno te isto.
Mislim, dakle jesam nisam,
siguran dal jesam nisam, jesam nisam,
to nemogu opisat, stegla me kravata, nemogu disat.
Mislim, dakle jesam nisam,
siguran dal jesam nisam, jesam nisam,
to nemogu opisat, steglo u grudima, nemogu opisat.
svi silama se trudim neodrždat ga cijelim.
Pa dijelim mišljenje to mi je radoznalo
na dijelu koji ga rastavlja malo po malo.
A moram priznat to me vrlo okupira,
pa svako mišljenje dobro prostudiram.
Pa svako mišljenje uokvirim, uvrat ga stavim,
da se ne pokvari, brzo ga zaboravim,
al valjda starim jer ko uopće mari
za te jeftine stvari.
Pratim šta je IN, nebih da se izdvojim,
no ponekad dvojim što me čini svojim,
pa razdjeljujem mišljenja, u tome jesam odličan,
ti dam ti dam ti dam, tu plastično običan.
Općenito ja puno razmišljam o mišljenjima,
a to traje pa mi ne preostaje
dovoljno vremena za stvoriti vlastito mišljenje
i stav al to nije ni bitno,
od nemanja mišljenja nije strada niko,
samo manjina slučajno i to je bia film.
Mislim, dakle jesam nisam,
siguran dal jesam nisam, jesam nisam,
to nemogu opisat, steglo u grudima, nemogu opisat.
Promatram stavove, i desne i live i centralne iz mentalne perspektive. Pa ih biram za taj dan, jedan po jedan, te dnevnik pomaže jer to neznam sam. Jednom sam čak intenzivno razmišljao o tom da imam neke čvrste stavove, da ih ne minjam za nove barem dan dva, al to bi bilo čudno, mislim toliko dugo. A gdje bi ih držao, mislim na stavove, a držat se za stavove poremeti mi planove. Puko bi na šavove, jer definitivno imat mišljenja i stavove nije perspektivno. Ovako je fino, ovako je bolje, od mišljenja i stavova imam samo glavobolje. Kad razmislim malo i nije im isto, tamo gdje je misliti i srati jedno te isto.
Mislim, dakle jesam nisam,
siguran dal jesam nisam, jesam nisam,
to nemogu opisat, stegla me kravata, nemogu disat.
Mislim, dakle jesam nisam,
siguran dal jesam nisam, jesam nisam,
to nemogu opisat, steglo u grudima, nemogu opisat.