Rekla si kako voliš momke s juga,
I kako gore kod vas u Ljubljani,
Ponekad, padaju, purpurne kiše.
Kad navratiš nekad u moje snove,
Sa svojim davnim mirisom ciklame,
Ja zadrhtim kao prut,
Kao izgubljeni balon.
Barbara, o moja Barbara.
Odnijeli su tebe dani,
Odnijeli te konji vrani,
Stani ludo srce, nije kraj.
Barbara, o moja Barbara.
Ti si vatra, u njoj gorim.
Zbog tebe se ja još borim.
Naša plava zvijezda ima sjaj.
U bašti pepela iz mojih snova,
Često narasteš k'o oblak iz mora.
Živiš kratko kao leptir,
Samo par sati dok spava svemir.
I vidim ti oči kako se sjaje,
Dok nijemo pozdravljaš dimnjačare,
I tražiš neke čari orijenta,
U ovom gradu na kraju svijeta...
♫
I kako gore kod vas u Ljubljani,
Ponekad, padaju, purpurne kiše.
Kad navratiš nekad u moje snove,
Sa svojim davnim mirisom ciklame,
Ja zadrhtim kao prut,
Kao izgubljeni balon.
Barbara, o moja Barbara.
Odnijeli su tebe dani,
Odnijeli te konji vrani,
Stani ludo srce, nije kraj.
Barbara, o moja Barbara.
Ti si vatra, u njoj gorim.
Zbog tebe se ja još borim.
Naša plava zvijezda ima sjaj.
U bašti pepela iz mojih snova,
Često narasteš k'o oblak iz mora.
Živiš kratko kao leptir,
Samo par sati dok spava svemir.
I vidim ti oči kako se sjaje,
Dok nijemo pozdravljaš dimnjačare,
I tražiš neke čari orijenta,
U ovom gradu na kraju svijeta...
♫